Uz virtuelnu stvarnost greben je svuda oko vas – i u vama.

„Naučnicima se govori da ne budu previše emotivni, jer se naš rad svodi na brojeve. Ali pošto se bavim koralnim grebenima, to je gotovo nemoguće.“ A ponekad, samo ponekad, upravo je emocija ono što je potrebno da se stvari pokrenu s mrtve tačke. Za Medlin Sent Kler, koja je i snimateljica, prenošenje emocija u rad je neophodno. Zato što je njen cilj da osvoji srca i umove ljudi koji gubitak koralnih grebena vide kao nešto što se dešava negdje drugdje.

Svjesna je ona da je jedno vidjeti njihova veličanstvena prelijepa prostranstva na ekranu, a sasvim drugo doživjeti njihovu boju, pokret i život svojim očima. Možda je podjednako teško, ako ne i teže, prenijeti duboki, gotovo fizički osjećaj šoka i gubitka koji vas obuzme kada se prvi put suočite sa opustošenim, degradiranim grebenom. „Nevjerovatno je teško prenijeti ljude iz njihovih domova u ovaj podvodni svijet i omogućiti im da osjete i ljepotu ovog ekosistema i shvate potrebu za hitnim djelovanjem da ga ne bismo izgubili“, kaže ona. „Zato sam bez razmišljanja prihvatila priliku da snimim koralne grebene Sejšela u virtuelnoj stvarnosti.“

No, mnogo toga je moralo da se desi prije nego što je snimljen prvi kadar. „Morali smo da pronađemo jedan degradirani greben i jedan zdrav, kako bismo mogli da pokažemo razliku“, objašnjava Medlin. „U saradnji sa organizacijom Nature Seychelles pronašli smo mali, ali nevjerovatno lijep dio koralnog grebena – mnoštvo različitih vrsta, netaknuto.“ Ali ovo savršenstvo je imalo svoju cijenu. „Bilo je mnogo onoga što nazivamo naletima – kada se voda kreće s jedne na drugu stranu“, objašnjava. „To često bude područje gdje valovi udaraju u obalu i povlače se, što je odlično za korale – zbog čega je greben bio tako zdrav – ali nije pogodno za snimanje, posebno u virtuelnoj stvarnosti, koja zahtijeva stabilnost.“ Zato je nastavljena potraga za drugom lokacijom sa netaknutim koralima, ali uz manje kretanja vode.

Nijesu mogli da je pronađu.

„Otkrivanje ugroženih lokacija bilo je lako, bile su svuda. Neke su prekrile alge – sljedeća faza smrti ekosistema koralnog grebena – dok su druge već postale ruševine. Bilo je veoma teško, veoma emotivno.“ Zato su se vratili na početno mjesto. To im je bila jedina šansa. 

Kako je otkrila Kejt Kregs iz organizacije Coral Spawning International kada je započela fotogrametriju koralnih grebena Sejšela, rad pod vodom sa kamerom je prava avantura. Prvo, potrebno je mnogo pripreme. Morate stalno provjeravati opremu da biste bili sigurni da je kamera 100% vodonepropusna (čak i najmanje curenje u podvodnom kućištu može dovesti do katastrofe). Drugo, kamera mora da stoji nepomično u vodi. „Posljednje što želite je da kamera lagano tone ili da isplivava; želite da ona lijepo i stabilno stoji u vodi i da vas ne vuče ni gore ni dolje“, objašnjava Medlin. Sve se to radi u bazenu, znatno prije odlaska u more.

Onda je ključno pravilno pozicioniranje. „Osnovni princip virtuelne stvarnosti je da snimate u visini očiju. Ali mi ronimo u horizontalnom položaju, tako da to neće biti izvodljivo“, kaže ona. Potrošili su nekoliko dana u pažljivom testiranju svake moguće pozicije pod vodom – vodootporno kućište kamere se iznova skidalo, vraćalo i testiralo pumpom pod pritiskom, kako bi se svaki put mogao provjeriti snimak. Uz stalno ponovno oblačenje i skidanje opreme za Medlin i Sofi, njenog ronioca spasioca, svaki test je trajao satima. „Morali smo da pronađemo savršeno mjesto koje bi omogućilo potpuni doživljaj svijeta korala, a da pritom budemo dovoljno udaljeni da bi fokus i dubina polja bili tačni.“

Kako nije bilo drugih netaknutih lokacija, pritisak je bio ogroman. Snažni naleti vode vukli su ih lijevo-desno, naprijed-nazad dok su pokušavali da snimaju. Morali da ulože svu svoju snagu kako bi snimak ostao što stabilniji, da gledaoci ne bi osjetili mučninu od pokreta, ali u jednom trenutku naleti su postali toliko jaki da je bilo potrebno malo domišljatih inženjerskih rješenja. „Privezali smo tegove za stativ ronilačkim pojasevima i pričvrstili plovak kako bismo lakše usmjeravali ovu tešku opremu ka morskom dnu. Zatim smo postavili kameru i VR objektiv da bismo mogli da snimimo neke snimke bez struja.“

Zbog izuzetne snage vode ovaj naizgled jednostavan zadatak pretvorio se u ogroman timski poduhvat – Medlin, Sofi i ekipa iz udruženja Nature Seychelles okupili su se na petnaest metara dubine, izborili sa naletima i pričvrstili stativ za dno okeana. „Dno je bilo pješčano i nestabilno, sve se ljuljalo i sve nas je struja vukla s jedne na drugu stranu.“ Ali rezultati su bili vrijedni truda.“ 

Ovo snimanje je svakoga dovelo do ivice izdržljivosti. „Bili smo prepuni adrenalina, znali smo da ide dobro, ali na kraju svakog dana svi su bili i fizički i emocionalno iscrpljeni.“ Ulazili smo i izlazili iz vode po nekoliko puta, sa svim što uz to ide. Nakon ronjenja spremali smo opremu i prebacivali snimke kako bismo mogli da ih pregledamo i saznamo šta treba da snimamo narednog dana.“ Tako je svaki dan počinjao u 05:00, da bi se izbjegle struje, i završavao kasno u noć.

„Ali ovo je san – mogućnost da približim koralne grebene ljudima“, kaže Medlin. „Postoji izreka koja kaže da štitimo ono što volimo, ali da ne možemo voljeti ono što ne poznajemo. Zato se nadam da će ljudi koji budu gledali ovaj VR dokumentarni film nešto naučiti, ali se takođe nadam da će ponijeti sa sobom dio moje emocije, ljubavi i divljenja prema koralnim grebenima i da će i sami nešto osjetiti. Hitnost, definitivno, ali i nadu.“

Pratite kako napreduje naš rad sa organizacijama Coral Spawning International i Nature Seychelles ovdje: PRIKAŽI.