Fotograf ekstremnih sportova Ričard Valč podjednako je srećan dok visi iz helikoptera i dok nežno krivuda niz stazu, što za rezultat ima zaista uzbudljive i dirljive trenutke. Strast za fotografijom otkrio je dok je vozio snoubord sa prijateljima, a i dalje je podjednako snažna kao kada je imao 16 godina i kada mu je prva slika objavljena u časopisu.
Ovde otkriva svoj kreativni pristup, priču iza najboljeg snimka, kao i gde traži inspiraciju.
„Moju strast za fotografijom probudila je srećna slučajnost, kada sam promenio školu i obreo se u novoj, koja je imala profesionalnu mračnu komoru. Mnogo vremena sam proveo u njoj, što nije dobro uticalo na moje ocene, ali se odlično odrazilo na moju fotografsku veštinu. Započeo sam sa Canon EOS-1N i došao do Canon EOS-1D X Mark II. Tokom tog perioda svaki vikend sam provodio u planinama na snoubordu. Moj prvobitni plan je bio da postanem profesionalni snouborder, ali činjenica je da nisam bio dovoljno dobar. Stoga sam sebi rekao, „U redu, ako ne mogu profesionalno da se bavim snoubordom, poneću fotoaparat i snimaću prijatelje koji su zaista dobri.“
„Suština je u tome da se organizujete i pripremite za snimanje. Nikada nisam prošao formalnu obuku za fotografa, samo sam napravio sve moguće greške i težio tome da ih napravim samo jednom. Jedan od najtežih uspona u učenju je kada sam nakon završetka škole otišao u Visler u Kanadi. Cele nedelje sam fotografisao sa filmom, otišao sam u laboratoriju u Vankuveru i stavio 10 rolni filma na sto. Kada sam dobio fotografije, sve su bile podeksponirane za tri koraka zato što sam fotoaparat greškom podesio na -3. Sve te odlične slike su upropašćene zato što su bile pretamne za tri koraka. Nije bilo načina da to popravim zato što sam koristio film. Nikada nisam ponovio tu grešku.“
„Stvar kojoj posvećujem puno pažnje je kako da stignem tamo gde želim, kako da ostanem bezbedan i kako da se pripremim za snimanje. Morate da budete oprezni kada radite na otvorenom, u planinama ili čak kada samo snimate selfi. Budite pažljivi, obratite pažnju na ono što radite, a zatim uzmite fotoaparat i napravite snimak.“
„Od kako sam počeo da snimam zimske sportove i snoubording, sanjao sam o tome da posetim Aljasku. Međutim, ne možete samo da odete na Aljasku i da vidite šta će se dogoditi – morate da budete deo zaista ozbiljne ekipe. Ja sam otišao sa vodećim evropskim skijašima, grupom pod nazivom „Legs of Steel“. Otišli smo na heli-skijanje u Hajns – najbolje mesto na Aljasci za slobodnu vožnju. Sneg se lepi za te vertikalne litice [na donjoj slici], pa možete da vozite pod uglom koji nije moguće postići nigde drugde na svetu. Pritisak je izuzetno visok zato što sportisti ulažu između 10.000 i 15.000 EUR za šest do deset spuštanja, pa kada ste u tom helikopteru i snimate kroz otvorena vrata, morate da budete sigurni da ćete napraviti snimke. Dobro je prošlo – svi su izvodili vratolomije i niko se nije povredio.“