Od prigradskog naselja do koralnog grebena

Ako poznajete London, sigurno ste čuli za Northern Line. Kao dio čuvenog londonskog metroa, ova linija saobraća od najsjevernije tačke Londona, pa sve do najjužnijeg dijela i završava u naselju Morden. Može se reći da se Morden ni po čemu posebno ne ističe u poređenju sa drugim predgrađima Londona – mirniji je, pun porodičnih kuća i zelenila. Svakako nije poznat po ronjenju, azurnom nebu i tropskoj klimi. Kako je, zaboga, došlo do toga da Morden čuva tajne koralnih grebena?

Skriven od očiju javnosti u jednom industrijskom kompleksu, u magacinu koji puca po šavovima od opreme, mali tim izuzetnih ljudi stvara nešto zaista veličanstveno. Otkrili su kako mogu vještačkim putem da usklade sile prirode i pokrenu mriješćenje korala – čin razmnožavanja koji je podjednako bio izvor divljenja zbog svoje nevjerovatne ljepote, ali i duboke frustracije za naučnike zbog svog naizgled nasumičnog pojavljivanja. Ovdje se desetine akvarijuma i korita nalaze u zamračenim prostorijama, povezani na sisteme koji kontrolišu njihovu sredinu – temperaturu, fotoperiod, lunarni ciklus, ishranu – uz Canon kamere, koje prate napredak danima, nedjeljama i mjesecima.

Ovaj tim nadgleda i izaziva predvidljive događaje mriješćenja, češće nego što se javljaju u prirodi. Kada saznate da se korali često nazivaju i „morskim prašumama“, postaje jasnije zašto je ovaj rad ne samo čaroban, već i neophodan. Zahvaljujući saradnji sa kompanijom Canon, sada mogu da koriste obilje profesionalne fotografske opreme – kamere i raznovrsne objektive – kako bi stvorili jedinstvenu vizuelnu enciklopediju mriješćenja korala.

Kao zajednički projekat morskog biologa dr Džejmija Kregsa, čuvara grebena i stručnjaka za akvarijumski uzgoj Vincenta Tomasa i profesora biologije vodenih ekosistema dr Majkla Svita, Coral Spawning International (ranije Coral Spawning Lab) predstavlja komercijalni ogranak istraživačkog projekta na kom je Džejmi radio tokom čitavog svog života. Prošlo je bilo već deset godina kako je pokušavao da odgonetne misterije mriješćenja korala, kada je sasvim slučajno doživio otkrovenje, trenutak koji je označio početak laboratorije – i ponovo, nije bio ni blizu okeana kada se to dogodilo.

„Pojavio se neki tvit ronilačke agencije sa Fidžija: Za dva dana, izađite, zaronite i posmatrajte mriješćenje korala!“, sjeća se on. Kako su znali? „Taj tvit mi je dao precizan trenutak koji sam mogao da iskoristim i počnem da istražujem parametre životne sredine“, objašnjava. „Pošto smo dobili datum, mogli smo da pratimo unazad i utvrdimo kada je bio lunarni ciklus. Počeli smo da prikupljamo podatke sa grebena.“ U roku od godinu dana Džejmi, Majk i tim iz londonskog Hornimanovog muzeja ostvarili su prvo planirano mriješćenje korala na svijetu, u potpuno zatvorenom sistemu.

Možda biste očekivali da mehanizmi ove nevjerovatne misterije budu strogo čuvana tajna, ali nije tako. Tim je odlučio da njihova istraživanja budu javno dostupna i omogućio svima, bilo gdje u svijetu, da ih koriste za obnovu lokalnih grebena ili kao osnovu za dalja istraživanja. U stvari, Majk kaže: „Ovo je zaista važan dio čitavog procesa. Želimo da napravimo stvarnu promjenu; želimo da damo svoj doprinos kako bismo bili sigurni da će grebeni opstati za buduća pokoljenja.“ Ubrzo su shvatili da, iako postoji ogromno interesovanje za pokretanje projekata obnove, ljudi od njih traže pomoć. Tu su bili brojni zahtjevi za obezbjeđivanje opreme i stručne podrške potrebne za pokretanje ovih projekata, što je u vrlo kratkom periodu postalo neodrživo.

Zato su počeli da razmišljaju o komercijalizaciji svog koncepta. Ubrzo su proizvodili i isporučivali ogroman broj „laboratorija u kutijama“ koje su se mogle efikasno povezati i koristiti na lokacijama širom svijeta – uz stručnu tehničku podršku Džejmija, Vinsa i Majka, naravno. „Vins i ja zajedno imamo 55 godina iskustva u održavanju morskih akvarijuma, a Majk sprovodi vrhunska naučna istraživanja u proteklih 20 godina“, objašnjava Džejmi. „To je savršena kombinacija – imamo široko znanje, ne samo o izgradnji akvarijuma, već i o svim sitnim detaljima neophodnim da bi sistem uspješno radio.“ I mislim da je to naša glavna prednost i razlog zašto nam se ljudi obraćaju. Potrebna im je naša podrška da bi uspjeli.“

Kako se posao razvijao, razvijala se i tehnologija, a Džejmi povlači paralele sa metodologijama u proizvodnji, gdje se svaki dio procesa može preispitati, poboljšati, prilagoditi i razviti čim nove informacije i alati postanu dostupni. Na primjer, osmislili su nova korita u obliku slova V, koja se mogu povezivati („kao Meccano setovi“, smije se Džejmi) i proširiti da bi se postigao željeni kapacitet. Po potrebi se zatim mogu montirati dodatni elementi da bi se ispunili najrazličitiji ciljevi. „Jedna kompanija iz San Franciska razmatra izradu okvira sa robotskom rukom kako bi automatizovala mnoge procese, uključujući hranjenje, sifoniranje i čišćenje 24 sata dnevno“, objašnjava on. „Naravno, može se integrisati i fotografija“, dodaje Vins. „Mogao bi da se fotografiše svaki koral i mapiraju podaci tokom određenog vremenskog perioda.“

Kada imate jedan nosač od dva metra sa 1.260 korala, razmjere ove prilike za fotografisanje i količina podataka koja se može prikupiti zaista su ogromni. A to je važno jer u suštini stvara ogromnu i sveobuhvatnu bazu podataka o aktivnostima korala koja se može koristiti za optimizaciju procesa uzgoja. Kao što možete pretpostaviti, makro objektiv im je od neprocjenjive važnosti za praćenje napretka korala. Fotografisanjem svakog novog „kalema“ korala u tačno određenim vremenskim razmacima, oni mogu da prate stopu smrtnosti, ali i da ekstrapoliraju površinu svakog pojedinačnog primjerka, pošto svi imaju standardizovanu veličinu na početku. „Dakle, možemo početi sa evaluacijom protoka vode, režima ishrane, intenziteta svjetlosti i raznih biljojeda koji su nam neophodni kako bismo vidjeli šta funkcioniše a šta ne“, objašnjava Vins. „Pokušavamo da oponašamo prirodu, ali imamo daleko veću kontrolu.“

„Ako montiramo kameru na fluorescentni mikroskop, možemo postaviti različite fluorescentne markere u različitim fazama“, dodaje Džejmi. „U suštini, dokumentovali smo različite embrionalne stadijume i svi oni doprinose grafičkim prikazima u naučnim radovima koje objavljujemo.“ Tako njegovu fotografsku opremu možemo pronaći montiranu i na mikroskope i sterilne aparate za snimanje ubrzanih video-zapisa i drugih vrsta snimaka. Ona je postala sastavni dio laboratorijske opreme tima i, što je podjednako važno, pomoću nje mogu da prošire priču o svom radu na globalnom nivou.

Njihov rad i detaljna dokumentacija svakog koraka procesa presudni su za razumijevanje i obnovu koralnih grebena širom svijeta, koji su danas ugroženi zbog različitih oblika uticaja ljudi. Klimatske promjene, povećanje kiselosti okeana, zagađenje, prekomjerni ribolov, pa čak i fizička oštećenja, sve to doprinosi uništavanju dragocjenih grebena koji se smatraju jednim od najraznovrsnijih ekosistema na planeti. No, ovo je samo dio priče. Prema podacima Ujedinjenih nacija, „koralni grebeni obezbjeđuju do 2,7 triliona dolara godišnje kroz razne usluge, uključujući veoma važnu prirodnu infrastrukturu koja štiti sve ranjivije obale od oluja i poplava, sigurnost hrane za ugrožene populacije, prihode od turizma, pa čak i sirovine za lijekove koji spasavaju živote“. Jasno je da je njihova obnova imperativ.

„A realnost je sljedeća: da nema klimatskih promjena, ne bismo morali ništa od ovoga da radimo.“ Sigurno nećemo obnoviti svjetske koralne grebene restauracijom“, navodi Majk. „Znamo da je to činjenica, jer su razmjere jednostavno ogromne. Ali ono što možemo da uradimo jeste da pokušamo da kupimo dovoljno vremena.“ On navodi primjer sa ostrva Palau, gdje se grebeni mogu polako oporaviti od izbjeljivanja (procesa u kom zbog povećanja temperature korali pobijele i izgube izvor energije i hrane), jer je ostrvo prirodno izolovano i nije izloženo prekomjernom ribolovu ili patogenima koje je stvorio čovjek. „Suština obnove je u tome da pružimo pomoć koralima i pokrenemo proces njihovog oporavka.“

Da bismo u potpunosti razumjeli rad organizacije Coral Spawning International, moramo se vratiti na osnove reprodukcije. Tokom mriješćenja, kolonije korala oslobađaju velike količine jajašaca i spermatozoida u vodu. Prizor je očaravajući za posmatranje, a Džejmi ga opisuje kao „živu lava lampu“. Ova jajašca i spermatozoidi plutaju nošeni strujom sve dok se ne spoje, prirodno se oplođuju i proizvode larve, koje zatim plutaju u okeanskim strujama dok se na kraju ne nastane na nekoj stijeni ili nekoj drugoj koralnoj strukturi. Larve zatim prolaze kroz metamorfozu i postaju korali kakve poznajemo. U procesu koji sprovode Džejmi i njegov tim, ova jajašca i spermatozoidi se sakupljaju u specijalne posude i odnose u laboratoriju. U njoj se vrši svojevrsna IVF procedura i nakon nekoliko dana se razvijaju nove larve korala, „bebe iz epruvete“. One se zatim vraćaju u akvarijum da bi rasle.

Svrha ovog procesa djelimično je usmjerena na to da se timovima omogući proučavanje reproduktivne aktivnosti i obezbijedi genetski diverzitet korala, što povećava njihovu otpornost u budućnosti. Džejmi objašnjava: „Kada dođe do izbjeljivanja, uvijek postoje neki pojedinačni korali koji ne izblijede. Znači da su po svom genetskom kodu već snažni. Međutim, ako su preživjele kolonije na suprotnim stranama ostrva, nikada neće uspjeti da se razmnože bez intervencije. Dakle, možemo da ih spojimo u laboratoriji i stvorimo sljedeću generaciju. Osim toga, možemo selektivno ukrštati te jedinke. tako da potomci koje uzgojimo budu otporniji na klimatske promjene.“ Međutim, isti ti faktori životne sredine ujedno znače i da je Coral Spawning International u trci sa vremenom. „Vjerovatno imamo još najviše osam godina“, objašnjava Majk. „Ako do tada ne ostvarimo značajan uticaj, možda će biti prekasno.“

Zahvaljujući saradnji sa kompanijom Canon, tim organizacije Coral Spawning International koristi najsavremenije kamere i objektive kako bi dokumentovao ovaj izvanredan rad. To su alati koji će im pomoći da motivišu akvariste amatere, aktiviste za očuvanje prirode i zajednicu morskih biologa. Osim toga, oni im pomažu i da naprave priču koja može privući pažnju i izvan stručnih krugova. Jer kada nešto podjednako fascinira i obrazuje ljude, svijet zastane, obrati pažnju – i često nešto i uradi. Iako se publika možda razlikuje, vizuelna priča je ista: moćna priča o čudu prirode, potrebi za hitnom akcijom i nadi koja ostavlja dubok trag, bilo da li vam je dom u Južnom Pacifiku... ili južnom Londonu.