Polipi, reprodukcija i ljudi: neobičan, a ipak poznat svijet razmnožavanja korala

Bilo bi pošteno reći da je koral neshvaćena životinja. Da, životinja. Jer iako živi korali izgledaju kao biljke, a mrtvi korali podsjećaju na neku vrstu krečnjačke stijene, istina je zapravo složenija. Ono što je zaista zapanjujuće jeste koliko mi imamo zajedničkih karakteristika sa njima. Dakle, počnimo od početka. Kako je uopšte koral životinja?

Kada pažljivo pogledate možete vidjeti da se svaki od njih sastoji od hiljada sitnih, mekih stvorenja koja se zovu polipi. Ovi simpatični mali organizmi srodnici su meduza i morskih sasa. Žive zajedno u kolonijama i luče kalcijum-karbonat – poput miliona sićušnih arhitekata – kako bi stvorili kameni svijet na kojem žive. „To je trodimenzionalna struktura koja omogućava svim oblicima života da postoje na grebenu“, objašnjava dr Džejmi Kregs iz organizacije Coral Spawning International. „Baš kao zgrade u gradu.“

A unutar ovog grada žive sićušne alge zvane zooksantele, koje vrše fotosintezu (koristeći sunčevu svjetlost, vodu i ugljen-dioksid kako bi se hranile i stvarale kiseonik) i daju koralima i hranu, ali i jarke boje kojima duguju svoju ljepotu. To je simbiotski odnos – korali se brinu o algama, a alge se brinu o koralima.

Dakle, oni žive u zajednicama, stvaraju okruženje u kojem imaju obilje hrane i zahtijevaju čiste, tople i zdrave uslove da bi napredovali. Sve zvuči prilično poznato, zar ne? No, postoji još jedan mnogo dublji aspekt po kojem smo slični koralima: razmnožavanje. Ali to sigurno nije kao kod nas? Pa, i da i ne.

Kako korali stvaraju novi život

Uvijek je bilo nešto pomalo mistično u načinu na koji se korali razmnožavaju. Uslovi moraju biti idealni da bi korali bili spremni za razmnožavanje – temperatura mora, trenutak zalaska sunca, pun mjesec... sve je prilično komplikovano. Međutim, kada se sve zvijezde poklope, uslijedi nesvakidašnji prizor koji dr Kregs opisuje kao „živu lava lampu“. Kolonije korala ispuštaju velike količine jaja i sperme u vodu, koji potom plutaju dok se ne sretnu. Jaja i sperma se međusobno oplođuju i stvaraju larve, koje plutaju u okeanskim strujama dok se ne nasele na stijeni ili nekoj drugoj koralnoj strukturi. Zatim se razvijaju u korale koje znamo.

Važno je napomenuti da se ovo dešava samo jednom ili dva puta godišnje, a koralima može biti potrebno mnogo mjeseci da odrastu. To predstavlja problem kada temperatura mora poraste i korali postanu izloženi stresu i izbace svoje sićušne alge. Tada izgube boju – fenomen poznat kao „izbjeljivanje“. Iako se ponekad mogu oporaviti, produžene ili učestale epizode izbjeljivanja ih ozbiljno oslabljuju i čine prirodni oporavak gotovo nemogućim. Zbog toga su morski naučnici razvili alternativne metode za podršku reprodukciji i obnovi korala.

Uzgajanje korala poput baštovana

Ovo je najčešći način na koji ljudi mogu pomoći koralima da ponovo izrastu i pokazao se uspješnim na mnogim lokacijama. Ideja je jednostavna, objašnjava dr Kregs: „Oni su klonski organizmi – neprestano se dijele kako bi formirali nove polipe, a zatim nove korale. Dakle, možete odlomiti granu i pričvrstiti je na novu stijenu, baš kao što biste uzeli reznicu od ruže.“ Ono što je ključno, ovo je jeftin i jednostavan način obnove grebena koji ne zahtjeva mnogo vještine. Međutim, on upozorava da je to samo „stvaranje nove biljke koja je genetski klon roditelja“.

To može biti problem jer kao ni mi, nijesu ni svi korali isti. Neki lakše izlaze na kraj sa opasnostima od drugih. „Ograničena genetska raznolikost znači da ne gradimo nikakvu otpornost na buduće klimatske uslove“, objašnjava on. „Jer ako koral koji uzimate nema otpornost na epizode izbjeljivanja, neće opstati na duže staze.“ Ovaj problem je u samoj srži istraživanja dr Kregsa: kako stvoriti nove vrste korala koje su dovoljno snažne da izdrže klimatske promjene.

Ponovno stvaranje magije okeana

U redu, priznajemo, ovaj treći način nije baš „magija“ – već nauka. A to se može ostvariti na dva načina – prvi je kada se jaja i spermatozoidi prikupljaju ispod mreža postavljenih iznad koralnih grebena, zatim ih ronioci sakupljaju i odnose u laboratoriju radi razmnožavanja. To je dugotrajan proces, koji zahtjeva mnogo stručnih vještina, novca i prije svega strpljenja dok čekate da se prirodni mrijest dogodi nekoliko puta godišnje. Drugi način je prvi primijenio sam dr Kregs.

Tokom svoje karijere i doktorskih istraživanja, koristio je kombinaciju stručnog znanja i ciljano odabranih tehnologija kako bi stvorio savršene uslove za mrijest korala u laboratoriji. Sada ih može navesti da to učine više puta, u kontrolisanim uslovima, a spermatozoidi i jajne ćelije se odmah sakupljaju, tako da je rizik od gubitka ili oštećenja minimalan.

Zatim se sprovodi svojevrsna IVF procedura i za samo nekoliko dana razvijaju se nove larve korala – „bebe iz epruvete“ – nakon čega se vraćaju u akvarijum da rastu prije nego što se transportuju na greben. Uzgajajući korale na ovaj način dr Kregs može identifikovati i kombinovati najotpornije vrste, stvarajući potpuno nove vrste koje mogu preživjeti sve osim najagresivnijih i najštetnijih okolnosti.

Dakle, da, mi ljudi imamo malo više zajedničkog sa koralima nego što bismo mogli zamisliti – i kao što se i nama ponekad dešava, i njima je povremeno potrebna dodatna pomoć u procesu razmnožavanja. Naša povezanost sa koralima je mnogo veća od ovih neočekivanih sličnosti, jer kada korali prežive i okean buja, život je bolji za sve nas. Ne samo milionima ljudi čija ishrana, prihodi i zaštita obale zavise od ekosistema koralnih grebena, već i svakoj osobi na planeti.

„Svaki drugi dah koji udahnemo potiče od kiseonika iz okeana“, naglašava dr Kregs. „Nastaje u okeanskim sistemima i direktno utiče na ljudsko zdravlje, kao i na zdravlje okeana. Potrebni su nam zdravi okeani da bismo imali zdrave ljude.“

Saznajte više o našem partnerstvu sa organizacijama Coral Spawning International i Nature Seychelles.