Ti, ja, grad, more: svi smo korali

Često nam je teško da shvatimo koncept kada učimo nešto novo ako ne možemo da ga povežemo sa nečim opipljivim, nečim što nam je blisko. Zato, kada smo pozvali fotografa, morskog biologa i svestranog stručnjaka za korale Martina Kolonjolija da se pridruži našem programu za mlade Canon Young People Programme i podučava devetoro gradske djece o očuvanju korala i ekologiji okeana… pa, bilo je jasno šta treba uraditi.

I upravo tako su se Ali, Uvejs, Enes, Ava, Marijam, Pranita, Ramata, Kandijura i Mansur našli na rtu Kap Blan-Ne, u blizini Kalea, sa pogledom na more. „Šta je ono kopno tamo?“ upita neko. „To je obala Engleske“, odgovorio je Martin na njihovo čuđenje.

Vodio ih je kroz tri uzbudljiva dana istraživanja obale i pokazao kako koristimo slike da bismo se povezali sa svijetom. Većina nas nikada neće lično iskusiti izvanrednu ljepotu koralnog grebena, a ipak njihova zaštita je podjednako važna za naše tinejdžere u Parizu kao i za zajednice u Londonu, poljoprivrednike u zapadnoj Africi ili porodice na svakom mjestu koje zavisi od zdravlja okeana. Ovo putovanje im je otvorilo oči na mnogo načina, a posebno im je omogućilo da otkriju šta svijet ima da im pruži van glavnog grada.

Naime, ovi učenici uzrasta od 13 do 17 godina dolaze iz četvrti Gut d'Or, koja se nalazi u 18. arondismanu Pariza. To je jedna od najraznovrsnijih i najživopisnijih četvrti u gradu (naziv bukvalno znači „kapi zlata“), ali je istorijski gledano to oduvijek bila i kompleksna sredina sa vrlo ozbiljnim društvenim izazovima. Zbog toga je osnovana organizacija les Enfants de la Goutte d'Or (EGDO) kako bi podržala djecu i mlade u svim aspektima, od obrazovanja, sporta i kulture do strategija ponašanja. U njihovoj saradnji sa programom kompanije Canon France – Young People Programme, Martin je upoznao ovu grupu.

Prvi dan su proveli u Bulonju na moru, gdje se nalazi Nausicaá, najveći akvarijum u Evropi. Tada su prvi put imali susret sa koralima i kamerama. „To je bilo veliko otkriće“, sjeća se Martin. „Zato što neki od njih nikada nijesu ni vidjeli more, a sada smo tu, gledamo ribe, pričamo o okeanu i učimo o koralima. Ta zadivljenost na njihovim licima! Oduševili su se i bili tako srećni što su tamo.“

Postoji nešto duboko dirljivo u dječijem ushićenju, naročito kada se ta formativna iskustva dogode dok nezadrživo hitaju ka svijetu odraslih. „Nijesu znali šta je hostel. I nijesu navikli da idu u restorane da jedu. Mnogi se nikada ranije nijesu odvajali od svojih porodica. „Sva ta iskustva bila su potpuno nova za njih“, kaže on i dodaje: „a onda su, uz sve to, naučili i nevjerovatno mnogo o koralima“.

Pošto „čak ni odrasli ne osjećaju povezanost sa koralima“, Martin je znao da mu je potreban pristup koji je blizak tinejdžerima. Zajedno sa vodičem iz akvarijuma podsjetio ih je da se korali mogu naći na raznim mjestima, ne samo u tropskim regionima, i pričao o svom iskustvu osnivanja NVO Coral Guardian. Koristio je svoj umjetnički projekat MI SMO KORALI da dočara veoma ljudske osobine korala. „Korali sarađuju pod vodom, što može biti inspiracija za nas. Takođe smo posmatrali kako korali dugoročno zauzimaju prostor, baš kao i mi.“

Drugoga dana neki su po prvi put stajali pred morem, na vrhu litice, usmjeravajući kamere prema Doveru („bilo je baš vjetrovito, oblačno i padala je kiša – onda je odjednom sve stalo i imali smo sunce dva sata!“). Ovakav trenutak, sa valovima koji se razbijaju ispod njih, bio je idealan za postavljanje zaista velikih pitanja – „Zašto je more slano? Kako mjesec kontroliše plimu i oseku?“. Posjetili su i lokalni muzej koji je ponudio odgovore na još više pitanja o priobalnom ekosistemu. Zatim je došlo vrijeme da se vrate kući u Pariz i primjene svoja nova znanja na jednom veoma posebnom fotografskom projektu.

U kancelarijama kompanije Canon France dobili su toplu dobrodošlicu sljedećeg dana, a nakon VIP obilaska centra za korisničko iskustvo, uslijedila je fotografska radionica sa Martinom. Tu su pravili portrete inspirisane projektom MI SMO KORALI za izložbu u kulturnom centru FGO-Barbara, u srcu kvarta Gut-d'Or. Rad u studiju bio je sasvim drugačiji doživljaj, učili su kako profesionalno osvijetliti portret. Međutim, to je spojilo sve što su zajedno naučili, što je postalo jasno kada su novinari razgovarali sa tinejdžerima o njihovom iskustvu. „Govorili su im stvari koje nijesu znali dva dana ranije!“ smije se Martin. „Saradnja, simbioza, način na koji korali žive sa algama – mnogo su naučili!“

Period pripreme za izložbu predstavljao je vrijeme istinskog iščekivanja za sve koji su učestvovali. Prijatelji i porodica su bili pozvani na privatno razgledanje, što je bilo izuzetno uzbudljivo, a Martin kaže: „svi su bili zaista srećni što je njihova umjetnost u centru pažnje“. Održani su govori, roditelji su bili presrećni, a fotografije su dobile najveće moguće pohvale.

Bilo je izuzetno dirljivo vidjeti njihove fotografije izložene zajedno sa posebno odabranim Martinovim portretima. Spajajući lica svakog od ovih mladih ljudi sa slikama prelijepih korala koje su proučavali tokom tri dana, on je prikazao dubok osjećaj povezanosti – „ne odvojeni od prirode, već dio istog živog sistema“.

Fotografije su ispričale i snažnu priču o tri dana učenja i o tome kako razgovori o ekologiji koralnih grebena mogu promijeniti čovjeka, čak i ako nikada ranije nije vidio more. To je za Martina bilo nešto što će pamtiti cijelog života: „začuđenost u njihovim očima, otkrivanje novih stvari, tako voljni da uče“. Možda tinejdžeri iz Gut d'Ora sada mogu da se zamisle kao dio budućnosti koju svi želimo da vidimo.

Podržavamo napore da spasimo neviđeni svijet korala. Pratite napredak našeg rada ovdje.